Kada se u organizaciji zaposli novi djelatnik koji ne dolazi iz sredine odakle je i većina zaposlenih, ili nije iste vjere, spola, boje kože kao i ostali djelatnici, novi djelatnik može doživjeti različite oblike negativne dinamike te biti podređen etnocentrizmu. Često se događa da se o novom djelatniku unaprijed donosi mišljenje ili sud, odnosno predrasuda, ili pak da doživi negativnu procjenu od strane ostalih članova.Novi zaposlenik u poduzeću će vjerojatno biti tokenizirani zaposlenik, što znači da će biti jako vidljivi ili da će imati slab stupanj vidljivosti.[1]
Jedan od najpoznatijih oblika negativne dinamike odnosi se na diskriminaciju. Diskriminacija predstavlja čin nepravednog ili nejednakog tretiranja osobe na temelju stereotipa ili predrasude. Npr. šefov unaprijed donesen sud o sposobnostima nekog zaposlenika i njegova realizacija tog suda u obliku različitih postupaka prema zaposleniku predstavlja diskriminaciju. Nažalost, oblici diskriminacije s kojima se zaposlenik može susresti je stakleni strop i seksualno uznemiravanje. Stakleni strop odnosi se na oblik diskriminacije koji pogađa žene u organizacijama, te se odnosi na nevidljivi „strop“, odnosno prepreku napredovanju. Ovaj termin veže se uz to da se žene još uvijek smatraju onima čija je primarna zadaća vođenje kućanstva. Seksualno uznemiravanje definira se kao bilo kakav nepoželjan razgovor, ponašanje ili predodžbe seksualne prirode koji negativno utječu na zaposlenike.[2]
Sve aktualne promjene značajno utječu i na ulogu žene u populaciji radno sposobnog stanovništva. Povijesno gledano, udio žena u radu je uvijek bio jednak udjelu muškaraca. Nezaposlena gospođa koja sjedi na trijemu bio je rijedak prizor čak i u bogatom društvu 19. stoljeća. Farmu, zanatsku radionicu ili malu prodavaonicu morao je voditi bračni par da bi mogla opstati. Sve do početka 20. stoljeća liječnik nije mogao ni započeti privatnu praksu dok se ne bi oženio; bila mu je potrebna žena koja će zakazivati preglede, otvarati vrata, voditi kartone pacijenata i slati račune. Iako su žene oduvijek radile, njihovi su se poslovi razlikovali od muških poslova. Postojali su muški ženski poslovi. Nebrojene žene u Bibliji odlaze na izvor po vodu, ali nijedan muškarac. Ne postoji muška usjedlica. Posao znanja, s druge strane, nalikuje na „uniseks“ posao, ne zbog pritiska feministkinja već zbog toga što ga podjednako dobro mogu obavljati oba spola. Pa ipak, prvi moderni poslovi zamišljeni su za jedan ili drugi spol. Profesija nastavnika u školama je izmišljena 1794. godine, a u početku je bila uspostavljena kao strogo muški posao. Šezdesetih godina kasnije, utemeljena je nova profesija a to je njegovanje bolesnika. Ova profesija smatrala se isključivo ženskom profesijom. Međutim, do 1850. godine nastavnički posao svugdje je stasao kao podjednako primjeren muškarcima i ženama. Tijekom 2000. dvije petine američkih studenata u njegovateljskim škola bilo je muškog spola. U Europi nije bilo žena liječnica sve do 1890-ih. Radnici znanja su, bez obzira na spol, profesionalci, koriste i primjenjuju isto znanje, rade isti posao, rukovode se istim standardima i vrednuju na osnovi istih rezultata.[3]
[1] Certo, S. C., Certo, S. T. :“Moderni menadžment“, MATE, Zagreb, 2008., str. 86.
[2] Certo, S. C., Certo, S. T. :“Moderni menadžment“, MATE, Zagreb, 2008., str. 87.
[3] Drucker, Peter: „Upravljanje u budućem društvu“, M.E.P. CONSULT d.o.o., Zagreb, 2007., str. 180.
Nema komentara:
Objavi komentar