POSLOVANJE U HRVATSKOJ VIĐENO OČIMA ZAPADNJAKA

Jednako koliko je važno poznavati poslovne običaje i pravila pristojna ponašanja u inozemnom okruženju, nije na odmet znati kako poslovni ljudi iz drugih kulturnih okruženja doživljavaju poslovne Hrvate i način na koji se u Hrvatskoj posluje.

           

Nema previše objavljenih izvora koji su se bavili Hrvatskom kao zasebnim poslovno-kulturnim okruženjem, vjerojatno iz razloga što je hrvatsko tržište predstavlja malu ekonomiju koja se često promatra u cjelini s drugim zemljama iz okruženja. Velika međunarodna poduzeća smatraju Hrvatsku dijelom jugoistočne Europe u koju se osim Slovenije ubrajaju još i Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija, Crna Gora, a nerijetko i Bugarska, Rumunjska i druge balkanske zemlje, zanemarujući pri tome međusobne razlike, a one postoje čak i unutar granica zemlje kao što je Hrvatska.

KULTURNE RAZLIKE U KOMUNIKACIJI

 

Globalizacijski procesi i opća internacionalizacija poslovanja nameću osobama iz poslovnog svijeta za većom vlastitom osviještenošću. To se posebno ističe uvažavanjem kulturnih posebnosti i preferiranjem načina obavljanja posla u različitim dijelovima svijeta, pojedinim zemljama, pa čak i u regijama unutar iste zemlje. Poznavanje različitosti koje pridonose kulturnom bogatstvom svijeta u kojem živimo, pomažu da se lakše stekne povjerenje partnera iz stranih zemalja i tako stvore preduvjeti za jednostavnije i dugoročno sigurno poslovanje. Poznavanje običaja i pravila ponašanja, vrijednosti, tabua te ispravno tumačenje određenih komunikacijskih elemenata čuva sudionike poslovanja od mnogih osobnih neugodnosti i nehotičnog vrijeđanja druge strane.

BUDUĆE DRUŠTVO I NOVA RADNA SNAGA

Prije jednog stoljeća većina ljudi u razvijenim zemljama radila je fizički: na farmama, u kućnoj službi, u malim zanatskim radionicama i u tvornicama (u to je vrijeme to bila značajna manjina). Pedeset godina kasnije, udio fizičkih radnika u američkoj radnoj snazi smanjio se za oko polovicu, a tvornički radnici su postali najveći pojedinačni sektor radne snage, čineći 35% od njihovog ukupnog broja. Pedeset godina nakon toga, manje od jedne četvrtine američkih radnika zarađuje za život od manualnog rada. Tvornički radnici i dalje čine većinu manualnih radnika, ali se njihov udio u ukupnoj radnoj snazi smanjio za oko 15%, odnosno više ili manje se vratio na razinu od prije sto godina. Pojmovi ekonomija znanja, posao znanja i radnik znanja stari su samo pedeset godina. Nastali su oko 1960. godine. Danas ove pojmove svi koriste, ali malo tko razumije njihovo djelovanje na ljudske vrijednosti i ljudsko ponašanje, na upravljanje ljudima i produktivnost, na ekonomiju i politiku.[1]